Moja priča ide ovako.
foto.privatna.arhiva mame Marine
Rodila sam vrlo rano sa nepunih 18god. 03.11.2003g došao je trenutak moje sreće,veselja ali i straha od samog poroda pa nadalje.
Međutim moj mali pišulinac bio je okrenut na zadak tako da su se liječnici bojali da ja to nebih mogla podnijeti jer sam mala i mlada.I eto tako mog prvog carskog reza.
Drugi puta bilo je 06.09.2010g opet na svijet dolazi mali-veliki dečko nakon 12 sati mučenja i pokušaja da rodim prirodnim putem,a ja otvorena samo četri prsta ,trudovi došli na svaku minutu i opet hitan carski rez.
Treći put 17.12.2015 tada već idem na dogovoren termin u bolnicu i putem trećeg carskog reza na svijet donosim jednu malu princezu koja znači sada ima godinu dana.
Svaki puta sam imala strah u sebi kako će sve proći,ali kad sam čula taj plač i primila ih u svoje ruke ni minutu nakon poroda sve prođe ostane samo ožiljak ispod trbuha!Dolazi samo veselje i sreća!
Sve bih ponovno isto učinila za svoju djecu bez obzira na strašne bolove nakon carskog i onog sada već dosta velikog ožiljka.
Moja djeca su moj život i moja radost!!
Hvala mami Marini na priči .
Njena deca su njena najveća sreća želim im divno i bezbrižno detinjstvo . Sreću ne možeš da kupiš sreću moraš da rodiš
SVA PRAVA NA PRIČU ZADRŽAVA DEVET MESECI SAJT I NEMA PRAVA DA SE NADJE NA DRUGIM PORTALIMA
izvor.devetmeseci.rs